Passiflora aurantia vrsta je drvenaste povijuše iz porodice Passifloraceae, prirodno rasprostranjena od Sulawesija i Nove Gvineje preko jugozapadnog Pacifika do istočne Australije. Jedna je od malobrojnih vrsta velikog roda Passiflora koje prirodno rastu izvan Amerike. Kew vrstu prihvaća u širokom opsegu, bez priznavanja nekada izdvojenih varijeteta.Kew, pristupljeno 22. kolovoza 2026.

Opis Biljka je gola, vitka penjačica ili lijana koja se za okolnu vegetaciju prihvaća jednostavnim viticama. Listovi su naizmjenični, najčešće plitko trorežnjeviti, približno 2–8 cm dugi; režnjevi su široki i zaobljeni, a rub plojke cjelovit. Peteljka je duga oko 1–3 cm i obično pri vrhu nosi dvije žlijezde. Palistići su vrlo sitni ili nedostaju.

Cvjetovi su pojedinačni i razmjerno veliki. Posebno su upadljivi zbog promjene boje tijekom starenja: pri otvaranju su kremastobijeli ili vrlo blijedi, zatim postaju ružičasti i narančastocrveni, a stariji cvjetovi mogu biti gotovo crveni. Čašnih listića je pet, mesnati su i izvana imaju izraženu uzdužnu kobilicu; latica je također pet, ali su kraće i nježnije od čašnih listića. Cvjetovi se često ne otvaraju potpuno, pa zadržavaju djelomično zvonast ili pupoljkast izgled.

Cvjetna kruna sastoji se od vanjskog niza brojnih nitastih nastavaka i unutarnjeg, naboranog prstena. Kao i u drugih pasiflora, prašnici i tučak podignuti su na izraženom androgynoforu, koji u ove vrste doseže približno 2,5–4 cm. Plodnica je gola. Broj kromosoma zabilježen je kao 2n = 12.

Plod je mesnata, elipsoidna boba, približno 3–4 cm duga, koja tijekom sazrijevanja od zelene prelazi u ljubičastu boju. U pulpi se nalazi mnogo tamnih sjemenki.Flora of Australia, pristupljeno 23. kolovoza 2026.

Rasprostranjenost i ekologija Prirodni areal vrste vrlo je širok i obuhvaća zapadni središnji Sulawesi, Novu Gvineju, Queensland i Novi Južni Wales te Novu Kaledoniju, Norfolk, Fidži, Vanuatu, Samou, Tongu i Niue. Najčešće raste u vlažnim tropskim i suptropskim šumama. U Novom Južnom Walesu javlja se uglavnom u toplim kišnim šumama sjeverno od Balline i smatra se lokalno neuobičajenom.

U istočnoj Australiji cvjeta ponajviše tijekom zime i proljeća, premda se pojedini cvjetovi mogu pojaviti i u drugim dijelovima godine. Cvjetovi proizvode mnogo nektara i posjećuju ih ptice nektarice, osobito medojedi. Listovima se hrane gusjenice australskog leptira Acraea andromacha, kojemu je P. aurantia jedna od biljaka hraniteljica.

Sistematika i povijest Georg Forster opisao je vrstu 1786. u djelu Florae Insularum Australium Prodromus. Materijal na kojem je zasnovano ime potječe iz Nove Kaledonije, gdje su Johann Reinhold i Georg Forster biljku prikupili 1774. Australski primjerci bili su poznati još ranije; Joseph Banks prikupio ju je tijekom putovanja uz istočnu obalu Australije 1770. godine. Specifični epitet aurantia odnosi se na narančastu odnosno narančastocrvenu boju cvjetova.

Vrsta je u prošlosti često izdvajana iz roda Passiflora. Labillardière ju je 1825. prenio u rod Disemma kao Disemma aurantia, a upravo je ova vrsta poslije postala tipskom vrstom sekcije Disemma. Prema klasifikaciji Feuilleta i MacDougala pripada podrodu Decaloba, nadsekciji Disemma i sekciji Disemma. Molekularna istraživanja potvrdila su da starosvjetske pasiflore nadsekcije Disemma tvore monofiletsku skupinu, unutar koje P. aurantia pripada australsko-pacifičkoj grani zajedno s vrstama poput P. cinnabarina i P. herbertiana. Patterns of anomalous floral development in the Asian Passiflora (subgenus Decaloba: supersection Disemma), pristupljeno 22. kolovoza 2026.

Nekada su unutar vrste razlikovani oblici i varijeteti poput P. aurantia var. banksii, var. pubescens i var. samoensis. Kew ih danas ne prihvaća kao zasebne taksone nego ih uključuje u jedinstveno shvaćenu vrstu P. aurantia. Galerija

Sinonimi

Homotipski: Blephistelma aurantia (G.Forst.) Raf. in Fl. Tellur. 4: 103 (1838) Disemma aurantia (G.Forst.) Labill. in Sert. Austro-Caledon.: 79 (1825) Murucuia aurantia (G.Forst.) Pers. in Syn. Pl. 2: 222 (1806) Heterotipski: Disemma adiantifolia DC. in Prodr. 3: 333 (1828), nom. illeg. superfl. Disemma aurantiaca Lem. in Ill. Hort. 14(Misc.): 57 (1867) Disemma baueri (Lindl.) G.Don in Gen. Hist. 3: 56 (1834) Disemma baueriana Endl. in Prodr. Fl. Norfolk.: 123 (1833), nom. illeg. superfl. Disemma brachystephanea F.Muell. in Fragm. 1: 56 (1858) Disemma caerulescens Seem. in Bonplandia (Hannover) 10: 366 (1862) Disemma coccinea DC. in Prodr. 3: 333 (1828) Disemma storckii Seem. in Fl. Vit.: 96 (1866) Disemma vitiensis Seem. in Fl. Vit.: 96 (1866) Murucuia adiantifolia (Ker Gawl.) Sweet in Sweet's Hort. Brit.: 355 (1826) Murucuia baueri Lindl. in Coll. Bot.: t. 36 (1824) Passiflora adiantifolia Ker Gawl. in Bot. Reg. 3: 233 (1817) Passiflora adiantum Willd. in Enum. Pl. Hort. Berol.: 698 (1809) Passiflora aurantia var. banksii (Benth.) F.M.Bailey in Queensland Agric. J. 26: 315 (1911) Passiflora aurantia var. pubescens F.M.Bailey in Queensland Agric. J. 26: 315 (1911) Passiflora aurantia f. pubescens (F.M.Bailey) P.S.Green in Kew Bull. 26: 548 (1972) Passiflora aurantia var. samoensis (Exell) W.J.de Wilde in Blumea 20: 246 (1972) Passiflora baileyana Domin in Biblioth. Bot. 22(89): 433 (1928) Passiflora banksii Benth. in Fl. Austral. 3: 312 (1867) Passiflora banksii var. brachystephanea (F.Muell.) Domin in Biblioth. Bot. 22(89): 987 (1928) Passiflora banksii var. typica Domin in Biblioth. Bot. 22(89): 987 (1928), not validly publ. Passiflora baueriana Mast. in Trans. Linn. Soc. London 27: 634 (1871), nom. illeg. superfl. Passiflora brachystephanea (F.Muell.) Benth. in Fl. Austral. 3: 312 (1867) Passiflora distephanea Harms in H.G.A.Engler & K.A.E.Prantl, Nat. Pflanzenfam. 3(6a): 89 (1893) Passiflora glabra J.C.Wendl. in Coll. Pl. 1: 55 (1806), nom. illeg. homonym. post. Passiflora samoensis Exell in J. Bot. 63: 203 (1925) Passiflora storckii (Seem.) Benth. & Hook.f. ex Drake in Ill. Fl. Ins. Pacif.: 175 (1890) Passiflora vitiensis (Seem.) Mast. in Trans. Linn. Soc. London 27: 634 (1871)

Izvori

Kategorija:Passiflora