Nevesinje je općina na jugoistoku Bosne i Hercegovine, u istočnoj Hercegovini Nevesinje pripada entitetu Republici Srpskoj.
Zemljopis Nalazi se na zapadnom dijelu Nevesinjskog polja. Jedino je veće naselje u Nevesinjskom polju. Smješteno je u podnožju strmog prijevoja Grebaka (1091 m nadmorske visine), na apsolutnoj visini 889 m. Cijela nevesinjska općina dijelom je planinske Hercegovine koja obuhvaća površinu od 910 km2 (1981.) na kojoj je živjelo oko 19 000 stanovnika.Župa Uznesenja BDM, Nevesinje Tajna smanjenja katolika od 1647 na 219 osoba, reportaža iz Svjetla riječi (pristupljeno 14. srpnja 2019.)
Ovo je planinski kraj i prostor iznad 900 m nadmorske visine. Okolni planinski visovi su i 2000 metara nadmorske visine. Klima u ovom kraju uvjetovana je visinom i zemljopisnim položajem: vrlo oštra – kontinentalna, ljeti ugodna svježina. Slično Podveležju, i u nevesinjskom području vjetrovi sjevernog smjera čine 80 %. Teren općine Nevesinje je izrazito krškog brdsko-planinskog karaktera.Dinarsko gorje Velež (pristupljeno 20. travnja 2019.) Izdvajaju se u općinskom reljefu veliko Nevesinjsko polje te lijepi šumoviti predjeli planina Veleža, Snježnice, Crne Gore, Crvnja i Zelengore. Na području Nevesinja, u Nevesinjskom polju na nadmorskoj visini od 880 metara prvo je pronađeno nalazište biljke mesožderke u BiH. Biljka Drosera rotundifolia pronađena je u uvjetima sasvim drugačijim od onih na kojima bi se trebala nalaziti.<ref>(srp.) Turizam Nevesinje PRVO NALAZIŠTE MESOJEDNE BILJKE 'DROSERA ROTUNDIFOLIA' U BOSNI I HERCEGOVINI (pristupljeno 20. travnja 2019.)</ref>
Ime Više je tumačenja podrijetla imena Nevesinje. Jedni tvrde da je prema riječima "neue signe" – "sniježna pustinja", prema drugima po ljekovitoj biljci nazvanoj staroslavenskog imena delesile – "devet sila", u ovdašnjim govorima kao devesilj, devesinj, nevesilj i nevesinj.
Stanovništvo
Katolici u nevesinjskoj župi Katolici u župi: 1940.: 1647 vjernika (najveći broj u povijesti župe) 1962.: 492 1969.: 392 1975.: 310 1982.: 264 vjernika u 59 obitelji 1992.: 197 žitelja sa 61 kućom te još 23 obitelji čiji su članovi povremeno dolazili na svoja ovdašnja imanja
Popisi 1961. – 1991. Stanovništvo općine Nevesinje godina popisa 1991.Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993. 1981. 1971. 1961. Srbi10.711 (74,13 %) 11.587 (70,97 %)14.479 (74,89 %)15.657Muslimani3313 (22,93 %) 3853 (23,60 %)4370 (22,60 %)3440Hrvati210 (1,45 %)276 (1,69 %)384 (1,98 %)553Jugoslaveni123 (0,85 %)521 (3,19 %)28 (0,14 %)594ostali i nepoznato91 (0,62 %)89 (0,54 %)72 (0,37 %)24ukupno14.44816.32619.33320.287
Nevesinje (naseljeno mjesto), nacionalni sastav Nevesinje godina popisa 1991. 1981. 1971. 1961. Srbi 3247 (79,81 %) 2622 (72,73 %)2268 (74,23 %)1625Muslimani 634 (15,58 %)593 (16,44 %)642 (21,01 %)260Hrvati39 (0,95 %)59 (1,63 %)91 (2,97 %)109Jugoslaveni104 (2,55 %)304 (8,43 %)25 (0,81 %)323ostali i nepoznato44 (1,08 %)27 (0,74 %)29 (0,94 %)22ukupno4068360530552349
Popis 2013. Stanovništvo općine Nevesinje godina popisa 2013.2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 28. svibnja 2019.Srbi12.353 (95,31 %)Bošnjaci533 (4,11 %) Hrvati28 (0,22 %) ostali i nepoznato47 (0,36 %)ukupno12.961 Nevesinje – naseljeno mjesto godina popisa 2013. Srbi5125 (99,28 %)Hrvati6 (0,12 %) Bošnjaci5 (0,10 %) ostali i nepoznato26 (0,50 %)ukupno5163
Naseljena mjesta Općinu Nevesinje sačinjavaju sljedeća naseljena mjesta :
Batkovići, Bežđeđe, Biograd, Bojišta, Borovčići, Bratač, Budisavlje, Česim, Donja Bijenja, Donji Drežanj, Donji Lukavac, Dramiševo, Gaj, Gornja Bijenja, Gornji Drežanj, Gornji Lukavac, Grabovica, Hrušta, Humčani, Jasena, Jugovići, Kifino Selo, Kljen, Kljuna, Kovačići, Krekovi, Kruševljani, Lakat, Luka, Miljevac, Nevesinje, Odžak, Plužine, Podgrađe, Postoljani, Presjeka, Pridvorci, Prkovići, Rabina, Rast, Rilja, Rogače, Seljani, Slato, Sopilja, Studenci, Šehovina, Šipačno, Trusina, Udrežnje, Zaborani, Zalom, Zalužje, Zovi Do, Žiljevo i Žuberin.
Poslije potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, veći dio općine Nevesinje ušao je u sastav Republike Srpske. U sastav Federacije BIH ušla su naseljena mjesta Hrušta, Rabina i Žulja koja su pripala gradu Mostaru te naseljena mjesta Dramiševo, Seljani i Zaborani koja su pripala općini Konjic. Naseljeno mjesto Česim ranije je bilo u sastavu općine Konjic.
Na popisima 1971. i 1981. godine, postojalo je i naseljeno mjesto Morine. Ovo naselje je na popisu 1991. godine ukinuto i pripojeno drugom naseljenom mjestu.
Povijest Stari vijek Prije dolaska Rimljana ovdje su došli Iliri, koji su ostavili iza sebe brojne kamene utvrde, zidine, grobne gomile, kiklopske zidine i gradine. U ovim su krajevima postojali ilirski gradovi koji su bili središta plemena i rodovskih zajednica. Pretpostavlja se da je na području Nevesinja živjelo ilirsko pleme Glinditiones. Iznad sela Bratača na najdominantnijoj uzvisini planine Svinjca sagradili su veću gradinu kojoj i danas se vide tragovi, a lokalitet je ponio ime Gradina. Drugi ilirski grad je u Klancima iznad Kifinog Sela. Oba su stara preko 2200 godina.(srp.) Turistička organizacija Nevesinje Stare zidine kriju tajnu drevnih Ilira (pristupljeno 20. travnja 2019.)
Rimljani su ratovali preko dvjesta godina s Ilirima dok ih nisu pokorili. U rimskom vremenu ovuda je prolazila trasa puta koja je išla od doline Neretve za Biograd i Zaborane, ka Sarajevskom polju. Put je ostao u funkciji i u srednjem vijeku.
Iz važnog prometnog središta Narone vodila je ta cesta čija je gradnja počela za cara Augustina. Išla je trasom Nevesinjsko polje – Borci – Konjic – Sarajevsko polje. Većina dionica završena je za careva Tiberija i Klaudija. Pravcem preko Nevesinjskog polja JI-SZ prometnica je išla pravcem Zovi Do – Odžak – Drenovik – Kruševljani – Borci i dalje. Kod mosta Ovčijeg broda rimska je cesta prešla rječicu Zalomku, a od mosta se put granao prema Zalomu i Gacku, a drugi ka Drenoviku. U Drenoviku je bilo najveće rimsko naselje na području nevesinjske općine, postaja konzularnih beneficijara i stacionirana prva pomoćna legija (Legio prima Adiutrix). Sačuvan je 21 starorimski miljokaz marmor milliarium na području ove općine.(srp.) Turizam Nevesinje Rimskim putevima kroz Nevesinje (pristupljeno 20. travnja 2019.)
Rani i razvijeni srednji vijek U selu Lukavcu bio je srednjovjekovni grad i pretpovijesna gradina na lokalitetu Val. Neki misle da je jedan od gradova na području Travunje, no nije sasvim sigurno, zbog nejasne granice Zahumlja i Travunje. Jedini je locirani izvorno slavenski grad na području općine Nevesinja.(srp.) Turizam Nevesinje LUKAVAC – GRAD STARIH SLOVENA (pristupljeno 20. travnja 2019.)
Hrvati su na području Nevesinja živjeli od svoga doseljenja u ove krajeve. Tragovi kršćanstva u nevesinjskom području prepoznatljivi su na srednjovjekovnim stećcima, osobito u obliku križa. U stotinjak skupina je preko 3000 stećaka.
U 10. stoljeću u Zahumlju. Ljetopis popa Dukljanina spominje NevesinjeNevesinje Hrvatska enciklopedija (pristupljeno 9. studenoga 2018.) kao jednu župu Podgorja. U kratkotrajnim širenjima srpske države oko 1070. nevesinjski kraj je pod Raškom. U širenjima dukljanske države u drugoj polovici 11. stoljeća nevesinjski kraj došao pod njenu vlast, ali i dalje je bilo u oblasti Zahumlje. Od 1040-ih cijelim Humom su vladali dukljanski vladari, potom je priznavao vlast hrvatskih vladara do 1102. godine.
Starinski govor u Nevesinju bila je štokavska ikavica što nam pokazuju toponimi kao Vinačac i Biograd. Grad Vinačac (danas Vjenačac) bio je sjedište nevesinjske župe i glavni grad; Nevesinje se kao župa spominje u 12. stoljeću. Grad se nalazio iznad sadašnjeg gradskog naselja, mjesna naziva Knežaca, Knežak ili Grad, gdje su ostatci utvrde i gradskih zidina. Biograd je bio važno utvrđeno mjesto uz Vinačac. Koncem 12. stoljeća osvaja Stefan Nemanja osvaja ove krajeve. Rastko, najmlađi sin Stefana Nemanje, nakon što se zakaluđerio pod imenom Save, poduzeo je godine 1219. da u zemljama pod tekućom i nedavnom vlašću srpske države i organizira srpsku samoupravnu crkvu pod okriljem bizantske crkve, kojoj je tada bilo sjedište u Niceji u Maloj Aziji. U Raškoj je osnovao sedam episkopija, jednu u Prevlaci kod Kotora, drugu u Stonu, i potonje se nisu održali ni 25 godina. Na cijelom pak području tadašnje Bosne, nije osnovao ni jednu episkopiju;Dominik Mandić, Etnička povijest Bosne i Hercegovine, Ziral, Mostar, 1982. (pretisak) što kolidira s ljetopisom Pećke patrijaršije u kojem stoji da je Sava Nemanjić u Nevesinju 1219. postavio prvog humskog episkopa, pa bi po ljetopisu to bio prvi znani spomen Nevesinja. Dubrovačka vrela spominju ga prvi put 1281. godine. Srpski vladari kontroliraju ga za vladara Stefana Prvovjenčanog, Uroša, Dragutina i Milutina. U vremenu Stefana Dečanskog gube teritorije na zapadu i s njima Nevesinje koje tad postaje pogranični kraj.
Tijekom 13. stoljeća, Zahumljem vladaju članovi sporednog ogranka dinastije Nemanjića (potomci Nemanjina brata Miroslava).Proleksis enciklopedija Hum Mjesni humski vladar veliki knez Andrija vlada ovim kraje, a sin mu Radoslav samo s naslovom župana i 1254. se očitovao kao »vjeran kletvenik (vazal) gospodinu kralju ugarskomu« i obećao je braniti Dubrovčane od srpskoga napada »i po moru i po suhu«. Oko 1300. na nekim se povijesnim zemljovidima vidi Nevesinje kao dio srpske države, u oblasti Huma.
Početkom 14. stoljeća humsko je kneštvo i s njime Nevesinje osvojio je hrvatski velikaš i ban Pavao I. Bribirski. Vladanje ovim predjelima prepustio je hrvatskoj plemićkoj obitelji Nelipčićima, drugoj hrvatskoj plemićkoj obitelji. 1305. godine vladar je Mladin II. Šubić koji se naziva i "vrhovni gospodin cijele humske zemlje". Ime Nevesinja se početkom 14. stoljeća pojavilo u vrelima Dubrovačkog arhiva. Od 1303. do 1306. godine bilo je povremenim boravištem Konstantina, namjesnika Huma. Promjena vlasti nad Nevesinjem slijedi nakon Mladinova pada 1322. čime slabi šubićevska moć što je iskoristio bosanski ban Stjepan II. Kotromanić te 1326. ovladao Humom i time i Nevesinjem pa se 1333. nazvao "ban Bosni i Usori i Soli i gospodin Humskoj zemlji". Srpski car Dušan poduzeo je pohod 1350. godine na Humsku zemlju no Kotromanići su ju obranili te nije zauzeo Nevesinje. 1357. godine došlo je pod vlast hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. Anžuvinca. Vlastelini Sankovići vladaju Nevesinjem prvih desetljeća 14. stoljeća. Od 1371. do 1373. je u posjedu Sankova brata Gradoja. Već prije nego što ih je sasvim pokorio Sandalj Hranić Kosača 1404., obitelj Kosača ima ga u posjedu, od 1373. godine. Nakon Ludovikove smrti 1382. Hum je postupno došao pod vlast bosanskog kralja Tvrtka I. pa uskoro i Nevesinje. Dok je Tvrtko bio kralj, vojvoda Huma bio je Vlatko Vuković.Hrvatska enciklopedija Hum Koncem 15. stoljeća Nevesinje je potpadalo pod Dubrovačku nadbiskupiju.
Na području općine Nevesinje nalazi se pet kamenih stolica, vjerojatno iz 15. stoljeća, od više od 40 takvih na području BiH. Bile su prijestoljem i mjestom sudovanja, nalazile su se u utvrđenim gradovima ili u svezi s njima i pripadale su vlasteli.(srp.) Turizam Nevesinje Srednjovijekovne kamene stolice (pristupljeno 20. travnja 2019.)
Osmanska vlast Osmanlije su osvojile ovaj kraj proljeća 1465. godine. Starim rimskim putem na Zaborane iz pravca Vrhbosne stigli su Osmanlije. U Nevesinjskom polju postavili su logor, otkamo su pošli dalje osvajati područje Gacka, Bileće i Trebinja. Sjedište osmanske vlasti nije bilo u Vinačcu niti u Biogradu, nego u obližnjem Žiljevu. Od 1470. Nevesinje ima kadiju.