Tetrijebi su skupina ptica iz reda Galliformes, u porodici Phasianidae. Tetrijebi su trenutno svrstani u tribus Tetraonini (ranije potporodica Tetraoninae ili porodica Tetraonidae), klasifikaciju koju podržavaju studije sekvenciranja mitohondrijske DNA, a primjenjuju je AviList, Međunarodni ornitološki kongres, Američko ornitološko društvo i drugi.
Purani su usko povezani s tetrijebom, ali su tradicionalno isključeni iz Tetraoninija, često smješteni u vlastito pleme, podporodicu ili porodicu; neki moderniji tretmani ih također isključuju. Kasnije filogenomske analize su konačno pokazale da su sestrinski takson tradicionalno definiranog tetrijeba te se oni, zajedno s nešto ranije divergentnim Pucrasia macrolopha, mogu tretirati kao tetrijebi (tj. kao bazalni članovi Tetraonini). To se odražava u nekim novijim opisima.
Tetrijebi nastanjuje umjerena i subarktička područja sjeverne hemisfere, od arktičke tundre do borovih šuma, vriština i planinskih obronaka, od 83°N (alpska snježnica na sjevernom Grenlandu) do 28°N (Tympanuchus cupido attwateri u Teksasu) ili do 16°30'N kada su uključeni purani (šareni puran u Belizeu).
Opis Kao i mnoge druge kokoške, tetrijebi su uglavnom kompaktne, snažno građene ptice. Pravi tetrijeb (osim roda Meleagris) dugi su od 31 do 115 cm, a teški 0,3 do 6,5 kg. Ako se računa i rod Meleagris, mužjaci divljih purana su najveći tetraonidi, dosežući duljine od 130 cm i težine do 10 kg. Mužjaci tetrijeba su znatno veći od ženki, a mogu biti i dvostruko teži od tetrijeba gluhana (Tetrao urogallus) najvećeg od pravih tetrijeba. Poput mnogih drugih kokoški, mužjaci često imaju raskošne ukrase, poput grbova, lepezastih repova i napuhanih, jarko obojenih dijelova gole kože. Mnogi tetrijebi imaju pernate nosnice, a neke vrste, poput roda Lagopus, imaju noge koje su u potpunosti prekrivene perjem; zimi i prsti imaju perje ili male ljuske sa strane, što je prilagodba za hodanje po snijegu i ukopavanje u njega radi skloništa. Za razliku od većine drugih kokoški, obično nemaju ostruge, s izuzetkom purana i Pucrasia macrolopha, koji imaju istaknute, oštre ostruge.
Prehrana i navike Tetrijebi se hrane uglavnom vegetacijom, a pupoljci, rese, lišće i grančice obično čine preko 95% težine hrane odraslih jedinki. Stoga se njihova prehrana uvelike razlikuje ovisno o godišnjim dobima. Mladunci se hrane uglavnom kukcima i drugim beskralježnjacima, postupno smanjujući udio životinjske hrane na razinu odraslih. Nekoliko šumskih vrsta poznato je po jedenju velikih količina iglica četinjača, što većina drugih kralježnjaka odbija. Za probavu biljne hrane, tetrijebi imaju velike voljke i bubce, jedu pijesak za razbijanje hrane i imaju duga crijeva s dobro razvijenim slijepim crijevom u kojima simbiotske bakterije probavljaju celulozu.
Šumske vrste se okupljaju u jatima samo u jesen i zimi, iako se jedinke međusobno toleriraju kada se sretnu. Prerijske vrste su društvenije, a vrste iz tundre (rod Lagopus) su najdruštvenije, zimi formirajući jata do 300 ili više (iznimno 1000 kod sjeverne snježnice). Svi tetrijebi većinu vremena provode na tlu, iako kada se uznemire, mogu poletjeti u naletu i krenuti u dugo nisko letenje.
Sezonske seobe Većina vrsta ostaje unutar svog područja razmnožavanja tijekom cijele godine, ali se kratko sezonski kreću. Međutim, mnoge jedinke alpske i sjeverne snježnice mogu migrirati stotinama kilometara. Alpske snježnice pronađene su na Islandu zimi s mineralima grenlandskog podrijetla u bubcima, nakon što su prešle 300 km širok Danski tjesnac, a ptica prstenovana ljeti na otoku Disko uz zapadnu obalu Grenlanda pronađena je preko 1000 km južnije u Qaqortoqu sljedeće zime.
Razmnožavanje Kod svih osim dvije ili tri vrste, mužjaci su poligamni. Mnoge vrste imaju složene prikaze udvaranja na tlu u zoru i sumrak, koji su kod nekih u obliku predstavljanja. Predstavljanja uključuju pokazivanje jarko obojenih češljeva mužjaka, a kod nekih vrsta i jarko obojene napuhane vrećice sa strane vrata. Mužjaci pokazuju svoje perje, ispuštaju zvukove koji se uvelike razlikuju među vrstama i mogu se baviti drugim aktivnostima, poput bubnjanja ili mahanja krilima, treskanja repovima i pokaznih letova. Povremeno se mužjaci bore. Škotska snježnica i sjeverna snježnica su, s druge strane, monogamne; parovi se mogu održati zajedno iz godine u godinu ili se spariti s novim partnerima, kod škotske snježnice u jesen, a kod sjeverna snježnica u proljeće. Alpske snježnice () su ponekad monogamne, a ponekad poligamne između pojedinačnih parova ili skupina; udio poligamnih ptica raste s geografskom širinom, najveći na Arktiku, dok su monogamni parovi češći u Škotskoj. mini|280x280px|Gnijezdo sjeverne snježnice Gnijezdo je plitka udubina ili rupa na tlu, često u zaklonu, s oskudnom oblogom od biljnog materijala. Ženka polaže jedno leglo, ali ga može zamijeniti ako se jaja izgube. Počinje nesti jaja otprilike tjedan dana nakon parenja i snosi jedno jaje svaki dan ili dva; leglo se sastoji od pet do dvanaest jaja. Jaja imaju oblik kokošjih jaja i blijedo su žute boje, rijetko prošarana smeđim mrljama. Nakon polaganja pretposljednjeg ili posljednjeg jaja, ženka započinje 21 do 28 dana inkubacije. Pilići se izlegu već s gustim, žutosmeđim paperjem i odmah napuštaju gnijezdo. Ubrzo razvijaju perje i mogu letjeti nedugo prije nego što napune dva tjedna (do tri tjedna kod tetrijeba gluhana). Ženka (a i mužjak kod sjeverne i škotske snježnice) ostaje s njima i štiti ih do njihove prve jeseni, kada dosegnu svoju zrelu težinu (osim kod mužjaka iz roda Tetrao). Spolno su zreli sljedećeg proljeća, ali se često ne pare do kasnijih godina.
Populacije mini|Kukmasta lještarka u Kanadi.|280x280px Tetrijeb čini značajan dio biomase kralježnjaka u arktičkom i subarktičkom području. Njihov broj može naglo pasti u godinama lošeg vremena ili velike populacije predatora; značajne populacije tetrijeba mogu biti glavni izvor hrane za risove, lisice, kune i neke ptice grabljivice.
Tri vrste iz tundre zadržale su svoj prijašnji broj. Prerijske i šumske vrste uvelike su se smanjile zbog gubitka staništa, iako su popularne divlje ptice poput škotske snježnice i kukmaste lještarke imale koristi od upravljanja staništima. Većina vrsta tetrijeba IUCN je navela kao "najmanje zabrinjavajuće" ili "gotovo ugrožene", ali prerijska i prugasta lještarka su navedeni kao "ranjive", a crnotrba lještarka je navedena kao "ugrožena". Neke podvrste, poput Tympanuchus cupido attwateri i Tetrao urogallus cantabricus, te neke nacionalne i regionalne populacije također su u opasnosti. Brojnost divljih purana naglo je opala, nakon čega se povratila, čak i u razvijenim područjima.
Spolno dvoličje
Prirodna selekcija mužjaka prema veličini Fenotipska razlika između mužjaka i ženki naziva se spolno dvoličje ili spolni diformizam. Mužjaci tetrijeba obično su veći od ženki, što vrijedi za sve vrste tetrijeba, s nekim razlikama unutar svake vrste u smislu koliko je drastična razlika u veličini. Hipoteza s najviše dokaza za evoluciju spolnog dimorfizma kod tetrijeba je spolna selekcija. Spolna selekcija favorizira velike mužjake; jača selekcija za veću veličinu kod mužjaka dovodi do većeg dimorfizma veličine. Veličina ženki će se povećavati sukladno tome kako se povećava veličina mužjaka, a to je zbog nasljednosti (ali ne u mjeri u kojoj se povećava veličina mužjaka). To je zato što će se manje ženke i dalje moći razmnožavati odnosno mužjaci neće imati manji interes za njih, ali to nije slučaj s mužjacima.
Prirodna selekcija prema ponašanju kod parenja Prilikom traženja ženki, veći broj mužjaka se okuplja na jednom području i priređuje predstavu kako bi privukli ženke. Ženke selektivno biraju među prisutnim mužjacima osobine koje smatraju privlačnijima. Mužjaci tetrijeba pokazuju dva tipa: tipično i prošireno predstavljanje. Kod tipičnog predstavljanja, mužjaci se pojavljuju na malim područjima braneći ograničeni teritorij, a kod proširanog predstavljanja, mužjaci pokrivaju veće područje i dijele veći teritorij. Mužjaci tetrijeba također se mogu međusobno natjecati za pristup ženkama tetrijeba putem teritorijalnosti, u kojoj mužjak brani teritorij koji ima resurse potrebne ženkama, poput hrane i mjesta za gniježđenje. Ove razlike u ponašanju mužjaka u sustavima parenja objašnjavaju evoluciju veličine tijela tetrijeba. Mužjaci teritorijalnih vrsta bili su manji od mužjaka proširenog predstavljanja, a mužjaci tipičnog predstavljanja su bili ukupno najveći. Mužjaci ptica koji se predstavljaju i moraju se natjecati s drugim mužjacima da bi ih ženke odabrale, imaju veći spolni dimorfizam u veličini. To sugerira hipotezu o spolnoj selekciji koja utječe na veličinu tijela mužjaka, a također daje objašnjenje zašto neke vrste tetrijeba imaju drastičniju razliku između veličine tijela mužjaka i ženki od drugih.
Usporedba s drugim vrstama ptica Spolni dimorfizam veličine može se različito manifestirati kod tetrijeba i drugih ptica. U nekim slučajevima, ženka je dominantna nad mužjakom u ponašanju parenja, što može rezultirati ženkama koje su veće od mužjaka.
U kulturi mini|Sjeverna snježnica u grbu Enontekiöa. Tetrijeb se smatra divljači, a lovci ubijaju milijune svake godine za hranu, sport i druge namjene. U Ujedinjenom Kraljevstvu to se događa u obliku lova na tetrijebe. Repno perje mužjaka tetrijeba ruševca tradicionalni je ukras za šešire u područjima poput Škotske i Alpa. Narodni plesovi od Alpa do sjevernoameričkih prerija oponašaju nastupe mužjaka koji se predstavljaju ženkama.
Vrste thumb|right|250px|Dendragapus obscurusthumb|right|250px|Lagopus mutusthumb|right|250px|Tetrao tetrixthumb|right|250px|Bonasa umbellusthumb|right|250px|Tympanuchus cupido attwateri
Postojeći rodovi Slika Rod Postojeće vrstePucrasia – širokorepi fazan širokorepi fazan, Pucrasia macrolophaMeleagris – purani divlji puran, Meleagris gallopavo šareni puran, Meleagris ocellataBonasa – kukmasta lještarka kukmasta lještarka, Bonasa umbellusCanachites – kanadska lještarka kanadska lještarka, Canachites canadensis pjegava lještarka, C. c. franklinii Dendragapus siva lještarka, Dendragapus fuliginosus mrka lještarka, Dendragapus obscurusCentrocercus – velika lještarka crnotrba lještarka, Centrocercus minimus velika lještarka, Centrocercus urophasianusTympanuchus – prerijska lještarka prerijska lještarka, Tympanuchus cupido T. c. attwateri T. c. cupido prugasta lještarka Tympanuchus pallidicinctus oštrorepa lještarka, Tympanuchus phasianellus T. p. columbianus, kolumbijska oštrorepa lještarkaTetrastes – lještarka lještarka, Tetrastes bonasia kineska lještarka, Tetrastes sewerzowiLagopus – snježnice sjeverna snježnica, Lagopus lagopus škotska snježnica, Lagopus scotica bjelorepa snježnica, Lagopus leucura alpska snježnica, Lagopus mutaFalcipennis – sibirska lještarka sibirska lještarka, Falcipennis falcipennis Tetrao crnokljuni tetrijeb, Tetrao urogalloides tetrijeb gluhan, Tetrao urogallus T. u. cantabricus, kantabrijski tetrijeb gluhanLyrurus – tetrijeb ruševac kavkaski tetrijeb, Lyrurus mlokosiewiczi tetrijeb ruševac, Lyrurus tetrix
Izumrli rodovi Rod † Proagriocharis Proagriocharis kimballensisLarry D. Martin; James Tate, Jr. (1970). "A new turkey from the Pliocene of Nebraska" Rod † Rhegminornis Rhegminornis calobatesStorrs L. Olson; John Farrand, Jr. (1974). "Rhegminornis restudies: a tiny Miocene turkey"
Izvori
Bilješke
Literatura
Vanjske poveznice
Grouse videos on the Internet Bird Collection
Kategorija:Tribusi ptica Kategorija:Fazani