Space Exploration Technologies Corp. poznatija pod imenom SpaceX je američka privatna tvrtka koja se bavi proizvodnjom svemirskih letjelica i pruža usluge svemirskog transporta sa sjedištem u Hawthorneu u Kaliforniji. Osnovao ga je 2002. godine Elon Musk s ciljem umanjenja troška letova u svemir što bi omogućilo kolonizaciju Marsa što Musk navodi kao konačan cilj svoje kompanije. SpaceX je razvio nekoliko lansirnih raketa nosača, satelitsku konstelaciju Starlink, teretnu svemirsku letjelicu Dragon i prebacio ljude do Međunarodne svemirske stanice u suradnji s NASA-om koristeći svoj SpaceX Dragon 2.
Postignuća SpaceX-a su prva privatno financirana raketa na tekuće gorivo koja je dostigla zemljinu orbitu (Falcon 1 2008.), prva privatna kompanija koja je uspješno lansirala, postavila u orbitu i vratila na zemlju svemirsku letjelicu (Dragon 2010.), prva privatna kompanija koja je poslala svemirska letjelicu do Međunarodne svemirske postaje (Dragon 2012.), prvo vertikalno polijetanje i propulzivno vertikalno slijetanje orbitalne rakete (Falcon 9 u 2015.), prva ponovna upotreba orbitalne rakete (Falcon 9 u 2017.), prva privatna kompanija koja je lansirala predmet u orbitu oko Sunca (Tesla Roadster kojeg je u svemir ponio Falcon Heavy 2018. godine) i prva privatna kompanija koja je astronaute poslala u orbitu i na Međunarodnu svemirsku stanicu (SpaceX Crew Dragon Demo- 2 i SpaceX Crew-1 misije u 2020. godini). SpaceX je u partnerstvu s NASA-om, dovršio 20 misija za opskrbu Međunarodne svemirske postaje (ISS), kao i demonstracijski let bez posade svemirske letjelice Dragon 2 (Crew Demo-1) 2. ožujka 2019. kao i prvi let Dragon 2 s posadom 30. svibnja 2020.
mini|220px|left|Prvi stupanj rakete Falcon 9 na autonomnom robotskom brodu (ASDS) nakon prvog uspješnog slijetanja na moru, za vrijeme misije SpaceX CRS-8.
U prosincu 2015. godine Falcon 9 uspješno je obavio prvo propulzivno vertikalno slijetanje. Ovo je bilo prvo takvo postignuće rakete za orbitalni let u svemir. U travnju 2016. godine, lansiranjem SpaceX CRS-8, SpaceX je uspješno vertikalno spustio prvi stupanj rakete nosača na robotsku oceansku platformu za slijetanje. U svibnju 2016. godine, u još jednom prvom pokušaju, SpaceX je ponovo sigurno na zemlju spustio prvi stupanj rakete, ali tijekom znatno energičnije misije postavljanja tereta u geostacionarnu prijelaznu orbitu. U ožujku 2017. godine SpaceX je postao prva tvrtka koja je uspješno ponovno lansirala i spustila prvi stupanj orbitalne rakete. U siječnju 2020. godine, trećim lansiranjem projekta Starlink, SpaceX je postao najveći komercijalni operater neke satelitske konstelacije na svijetu.
U rujnu 2016. Musk je predstavio Interplanetarni transportni sistem - koji je kasnije preimenovan u Starship - privatno financirani sustav za lansiranje pokrenut s ciljem razvoja svemirskih tehnologija za upotrebu u interplanetarnim svemirskim letovima. 2017. godine Musk je predstavio poboljšanu varijantu sustava koja je namijenjena za provođenje međuplanetarnih misija i koja je određena za primarno orbitalno letalo SpaceX-a koje će biti u upotrebi nakon ranih 2020-ih, s obzirom na to da je SpaceX najavio da namjerava krajem desetljeća zamijeniti svoje postojeće Falcon 9 rakete i svemirsku kapsulu Dragon sa Starshipom, čak i na tržištu lansiranja satelita u Zemljinu orbitu. Planirano je da će Starship biti letjelica koja će omogućavati u potpunosti višestruku upotrebu i bit će najveća raketa ikad u trenutku svog prvog leta, zakazanom za početak 2020-ih.
Hardver Lansirne rakete mini|upright=1.2|Slijetanje prvog stupnja rakete Falcon 9 Block 5 u srpnju 2019. godine. Tehnologije VTVL koriste se u više SpaceX-ovih lansirnih sustava. SpaceX je razvio tri generacije lansirnih raketa. Laka raketa Falcon 1 bila je prvi razvijeni nosač te je povučena iz uporabe 2009. godine. Srednje teška Falcon 9 i teška Falcon Heavy operativne su i koriste se za komercijalne, znanstvene i državne misije. Falcon 1 bila je mala raketa sposobna postaviti nekoliko stotina kilograma u nisku Zemljinu orbitu. Između 2006. i 2009. izvedeno je pet lansiranja, od kojih su dva bila uspješna. Falcon 1 bila je prva privatno financirana raketa na tekuće gorivo koja je dosegla orbitu. Falcon 9 je srednje teška raketa sposobna ponijeti do 22.800 kg u orbitu te konkurira raketama Delta IV i Atlas V. Prvi stupanj pogoni devet motora Merlin. Raketa Falcon 9 v1.0 prvi je put uspješno dosegla orbitu 4. lipnja 2010., a treći let, COTS Demo Flight 2, 22. svibnja 2012. godine, lansirao je prvu komercijalnu svemirsku letjelicu koja je pristala uz Međunarodnu svemirsku postaju. Sustav je nadograđivan na verzije Falcon 9 v1.1 (2013.), Falcon 9 Full Thrust (2015.) i Falcon 9 Block 5 (2018.). Prvi stupanj dizajniran je za povratno propulzivno slijetanje i višekratnu uporabu. Falcon Heavy je teška raketa sposobna ponijeti do 63.800 kg u nisku Zemljinu orbitu. Sastoji se od tri modificirana jezgrena stupnja rakete Falcon 9 s ukupno 27 motora Merlin 1D. Prvo lansiranje izvedeno je 6. veljače 2018., kada je u heliocentričnu orbitu lansiran automobil Tesla Roadster. SpaceX razvija potpuno višekratni sustav superteške nosivosti Starship, koji se sastoji od prvog stupnja Super Heavy i svemirske letjelice Starship. Sustav je zamišljen kao zamjena za postojeće lansirne sustave tvrtke. Raketi motori mini|upright=1.2|Motor Merlin 1D tijekom testiranja u pogonu u McGregoru, Teksas SpaceX je razvio više obitelji raketnih motora: Merlin, Kestrel i Raptor za lansirne rakete, Draco za sustav upravljanja letjelice Dragon te SuperDraco za sustav spašavanja kapsule Crew Dragon. Motori Merlin koriste tekući kisik (LOX) i kerozin RP-1 te se upotrebljavaju na raketama Falcon 9 i Falcon Heavy. Motor Kestrel korišten je na drugom stupnju rakete Falcon 1. Motori Draco i SuperDraco koriste hipergolična goriva. Draco služi za upravljanje položajem letjelica Dragon i Dragon 2, dok osam motora SuperDraco omogućuje sustav spašavanja posade u slučaju nužde. Motor Raptor koristi tekući kisik i tekući metan te radi u ciklusu potpunog protočnog izgaranja. Namijenjen je pogonu sustava Starship. Svemirske letjelice Dragon mini|SpaceX Dragon 2 u teretnoj konfiguraciji pri pristajanju uz ISS SpaceX je razvio seriju svemirskih letjelica Dragon za prijevoz tereta i posade do Međunarodne svemirske postaje (ISS). Prva generacija, Dragon 1, razvijena je uz financijsku potporu NASA-e u okviru programa Commercial Orbital Transportation Services (COTS). Nakon uspješnog demonstracijskog leta 2010., SpaceX je dobio ugovor u okviru programa Commercial Resupply Services (CRS). Druga generacija, Dragon 2, uključuje varijante za prijevoz posade i tereta. Prvi let bez posade, Crew Dragon Demo-1, izveden je 2019., dok je prvi let s posadom, Crew Dragon Demo-2, izveden 2020. godine. Teretna inačica Dragon 2 prvi je put lansirana u prosincu 2020. u okviru CRS-2 ugovora s NASA-om. U ožujku 2020. NASA je dodijelila SpaceX-u ugovor za razvoj letjelice Dragon XL za opskrbu postaje Lunar Gateway u okviru programa Gateway Logistics Services. Starlink mini|upright=1.2|Sateliti konstelacije Starlink prije razdvajanja u orbiti Starlink je satelitska internetska konstelacija u vlasništvu podružnice Starlink Services, LLC. Razvoj je započeo 2015., a prvi operativni sateliti lansirani su 2019. godine. Do prosinca 2022. sustav je imao više od milijun korisnika. Projekt je izazvao zabrinutost dijela astronomske zajednice zbog svjetlosnog onečišćenja i mogućeg povećanja svemirskog otpada. SpaceX je uveo tehničke izmjene radi smanjenja refleksije svjetlosti satelita. Postrojenja SpaceX ima proizvodne i lansirne kapacitete u više saveznih država SAD-a. Hawthorne, Kalifornija mini|upright=1.2|Sjedište i proizvodni pogon u Hawthorneu tijekom lansiranja Falcona 9 U Hawthorneu se nalazi glavni proizvodni pogon za rakete Falcon i letjelice Dragon te centar za upravljanje misijama. Starbase, Teksas mini|Proizvodni kompleks Starshipa u Starbaseu U Boca Chici u Teksasu SpaceX razvija i lansira sustav Starship. FAA je izdala dozvolu za lokaciju 2014. godine. McGregor, Teksas mini|upright=1.2|Testni kompleks u McGregoru U McGregoru se nalazi razvojno-testni centar za raketne motore. Svi motori i potisnici prolaze završna testiranja prije ugradnje u letjelice.
Izvori
Vanjske poveznice Službene stranice