mini|desno|250px|Patagonija, prema najčešće prihvaćenim granicama regije Patagonija je najjužniji dio Južne Amerike između Magellanova prolaza i Río Negra, i između Anda i Atlantskog oceana, koji pokriva površinu od oko 800 000 km².
Patagoniji se često pribraja i Ognjena zemlja (Tierra del Fuego). Sastoji se od visoravni, ispresijecane paralelnim tokovima rijeka (Chubut, Colorado, Deseado, Chico, Río Negro, Neuquén), koja se stepeničasto spušta prema Atlantskom oceanu. Na području Anda nalaze se velika jezera (Nahuel Huapi, Viedma, Argentino), glacijalnog podrijetla. Suha i hladna klima povoljna je za ovčarstvo. Oko grada Comodoro Rivadavia nalaze se ležišta nafte, a tu je koncentrirano 4/5 argentinske proizvodnje nafte. Patagonija je rijetko naseljena, dok se veći gradovi nalaze na obali Atlantskog oceana: Punta Arenas, Comodoro Rivadavia, Neuquén.
Patagonija, dakle, obuhvaća dio Južne Amerike koji se nalazi južno od 42° S. Čileanski dio obuhvaća južni dio regije Los Lagos, te regije Aysen i Magallanes (izuzevši dio Antarktike pod Čileom). Argentinski dio Patagonije nalazi se istočno od Anda i uključuje pokrajine Neuquén, Río Negro, Chubut, Santa Cruz i Tierra del Fuego kao i južni vrh pokrajine Buenos Aires.
Fizička geografija
mini|desno|250px|Ushuaia mini|desno|250px|Poluotok Valdés Patagonija je u većem dijelu regija nepreglednih ravnica nalik stepama, koja se uzdiže u neprekidnom nizu isprekidanih terasa visine oko 100 metara. Pokrivena je ogromnim slojem šljunka s gotovo ogoljenom vegetacijom. U ravničarskim udubinama nalaze se bare ili jezera slankaste i slatke vode. Prema Andama šljunak ustupa mjesto porfiru, granitu i bazaltnim lavama. Životinjski svijet postaje obilniji, vegetacija bujnija, usvajajući karakteristike flore zapadne obale i sastojeći se uglavnom od južne bukve i četinjača.
Među depresijama kojima je visoravan poprečno ispresijecana najvažnije su Gualichu (južno od Rio Negra), Maquinchao i Valcheta (kroz koje su prethodno tekle vode jezera Nahuel Huapi, koje sada hrani rijeku Limay); rijeke Senguerr i Deseado. Uz te transverzalne depresije (od kojih neke označavaju linije antičke međuoceanske komunikacije) postoje druge depresije koje su bile ispunjene više ili manje prostranim jezerima poput Yagagtooa, Mustersa, Colhue Huapija, te ostalih smještenih južno od Puerta Deseada, u centru zemlje. U središnjoj regiji vulkanske erupcije, koje su imale ulogu u formiranju visoravni od razdoblja tercijara do današnje ere, pokrivaju velik dio bazaltnim kapama lave, dok se u zapadnoj trećini noviji glacijalni nanosi pojavljuju iznad lave. Ondje je u dodiru s naboranim kredskim stijenama uzdignutima tercijarnim granitom erozija, uzrokovana prvenstveno iznenadnim otapanjem i povlačenjem leda te potpomognuta tektonskim promjenama, izdubila duboku longitudinalnu depresiju koja općenito odvaja visoravan od prvih uzvišenih brežuljaka. Ti se brežuljkasti hrptovi općenito nazivaju pred-Kordiljeri, a na njihovom zapadu postoji slična uzdužna depresija koja ide duž cijelog podnožja snježnih Andskih Kordiljera. Ova potonja depresija sadrži najbogatiju i najplodniju zemlju u Patagoniji.
Geologija
Geološki sastav je u skladu s orografskom fiziognomijom. Tercijarna je visoravan zaravnjena na istoku, te se postupno uzdiže prema zapadu i pokazuje u svojoj bazi kape iz gornje krede. Prvo dolaze brežuljci iz donje krede, koji su uzdignuti granitnim i dioritičkim stijenama nesumnjivo tercijarnog podrijetla. Budući da su se te stijene u nekim slučajevima razlomile duž tercijarnih slojeva, otkrivena su bogata nalazišta fosilnih ostataka sisavaca. Zatim slijede, prema zapadu, metamorfni škriljavci nepouzdanog razdoblja, a nakon njih se pojavljuju kvarciti koji počivaju izravno na primitivnom granitu i gnajsu koji formiraju os Kordiljera. Porfiritične se stijene javljaju između škriljavaca i kvarcita. Tercijarne naslage su vrlo različitog karaktera, pa postoji značajna razlika u mišljenju koje se odnosi na neprekinutost i korelaciju slojeva u podlozi. Wilckensi je podijelio slojeve u sljedeće skupine (u uzlaznom redu): Piroterijsko-notostilopski slojevi. Terestričkog su podrijetla i sadrže fosile sisavaca. Eocen i oligocen. Patagonski molasse. Dijelom morskog, dijelom terestričkog podrijetla. Donji miocen. Santa Cruz serije. Sadrže fosile sisavaca. Srednji i gornji miocen. Paranfl serije. Pješčenjaci i konglomerati s morskim fosilima. Pliocen. Ograničeni na istočni dio regije.
Naslage iz gornje krede i tercijara otkrile su najzanimljiviju faunu kralježnjaka. Osim toga, otkriće kornjačine lubanje iz roda Myolania, koja je gotovo identična s Myolania oweni iz Queenslanda iz pleistocenskog doba, razvidan je dokaz veze između australskog i južnoameričkog kontinenta. Patagonske Myolania pripadaju gornjoj kredi, te su pronađene skupa s ostatcima dinosaura. Ostali primjerci zanimljive faune Patagonije pripadaju srednjem tercijaru, a uključuju gigantske beskrilne ptice, koje prelaze veličinu bilo koje do sada poznate vrste ptica, te neobičnog sisavca Pyrotheriuma, također vrlo velikih dimenzija. U tercijarnoj morskoj formaciji otkriven je popriličan broj kitova. U naslagama mnogo kasnijeg datuma, koji su formirani kada se fiziognomija zemlje nije materijalno razlikovala od one iz sadašnjeg vremena, otkriveni su ostatci pampaskih sisavaca poput Glyptodona i Macrauchenia, a u spilji blizu otočića Posljednja Nada otkriven je gigantski zemljani ljenjivac (Grypoiherium listai), životinja koja je živjela suvremeno s čovjekom i čija dobro očuvana koža pokazuje da je njegovo istrebljenje bilo nesumnjivo vrlo nedavno. Zajedno s ostatcima Grypotheriuma pronađeni su ostatci konja (Onoshippidium), koji su poznati samo iz donjeg pampaskog mulja, te ostatci Arciotheriuma, koji je pronađen, iako ne u izobilju, u čak najmodernijim pleistocenskim naslagama u pampama Buenos Airesa. Ne bi bilo iznenađujuće da ova životinja još postoji, pošto su pronađeni tragovi stopala koji se mogu pripisati njoj, a mogu se vidjeti na granicama rijeka Tamangoand Pista, pritokama Las Hefasa, koje teku kroz istočno podnožje Kordiljera na 47° S.
mini|desno|300px|Pogled iz zraka na ledenjak Perito Moreno (pokrajina Santa Cruz) i andski ledeni pokrivač
Ledenjaci zauzimaju doline glavnog lanca i nekih lateralnih grebena Kordiljera, te se spuštaju do jezera San Martín, Viedma, Argentino i ostalih na istom lokalitetu, zasipajući ih ledenjačkim bregovima. U Patagoniji se beskrajni ledeni pokrivač proširio na istok današnje Atlantske obale tijekom prvog ledenog doba pri kraju epohe tercijara, dok su se tijekom drugog glacijalnog doba u modernim vremenima terminalne morene općenito zaustavile 50 km na sjeveru i 80 km na jugu, istočno od vrška Kordiljera. Ti su ledeni pokrivači izdubili veći dio longitudinalnih depresija, a čini se da su se ubrzano povukli do točke gdje se ledenjaci nalaze sada. Ledeni pokrivači ipak nisu u svom povlačenju ispunili fjordove u Kordiljerima vlastitim detritusom, pa su sada fjordovi na istoku ispunjeni dubokim jezerima, a na zapadu tihooceanskim kanalima od kojih su neki duboki 460 m. Mjerenje dubine pomoću zvuka pokazuje da su ti fjordovi obično dublji u blizini planina nego na zapadu otoka. Nekoliko visokih vrhova čine još uvijek aktivni vulkani.
Ako se uzmu u obzir glavne karakteristike, čini se da je Patagonija dio antarktičkog kontinenta. Nepromjenjivost koja datira iz vrlo nedavnih vremena dokazana je očitim nedavnim pojavljivanjem otočića oko Chiloé i općim karakterom pampaskih formacija. Neka se od ispupčenja Chiloéa još uvijek nazivaju huapi, što je araukanijska istoznačnica za "otoke". To se može prihvatiti kao ovjekovječenje uspomene na vrijeme kada su oni zaista bili otoci. Oni se sastoje od šljunkastih kapa s velikim i više-manje zaokruženim oblutcima, pijeskom i vulkanskim pepelom, točno istog oblika kao oni na patagonskoj visoravni.
Iz ispitivanja pampaskih formacija očito je da se tijekom nedavnih vremena zemlja u pokrajini Buenos Aires prostirala istočnije. Napredovanje mora i naslage soli, koje je more ostavilo za sobom tijekom povlačenja, formirali su nizine u litoralu i u unutrašnjosti pampa. Te su pojave novijeg datuma. Određene šljunkaste kape koje su nastale iz stijena različitog razreda od onih sa susjednih brežuljaka, a mogu se vidjeti na atlantskoj obali u istoj pokrajini, te povećanje u količini i veličini prema jugu pokazuje da su se šljunkaste kape, koje sada pokrivaju toliko velik dio patagonskog teritorija, nedavno proširile istočnije preko zemlje koja je sada nestala pod morem, dok su drugi morski nanosi duž iste obale pretvoreni u uvale tijekom naknadnog napredovanja mora. Oni su osim toga, u susjedstvu današnje obale, naslage vulkanskog pepela, a ocean izbacuje na svoje obale blokove bazaltne lave, koja vjerojatno potječe iz erupcija sada ugaslih potopljenih vulkana. Jedna činjenica koja ipak očigledno pokazuje s većom sigurnošću postojanje zemlje koja je sada izgubljena je prisutnost ostataka pampaskih sisavaca u pleistocenskim naslagama u zaljevu Puerta San Juliana i Sante Cruz. Životinje su nesumnjivo došle na ove lokalitete s istoka, dok se ne može u potpunosti reći da su se one kretale sa sjevera prema jugu preko visoravni tada ispresijecane velikim rijekama i pokrivene ledenim pokrivačem. Uz iznimku otočića Ultima Esperanza, koji se nalazi u bliskoj komunikaciji s atlantskom dolinom Río Gallegos, nijedan od tih ostataka nije otkriven u područjima Anda.
Stanovništvo i površina kopna
Stanovništvo = 1.740.000 (popis iz 2001). Površina kopna = 787.000 km² Gustoća stanovništva = 2,21 st./km²
Pokrajine i regije
Neuquen
Neuquén pokriva površinu od 94,078 km², uključujući trokut između rijeka Limay i Neuquén koji se širi južno do sjeverne obale jezera Nahuel-Huapi (41°S) i sjeverno do rijeke Colorado.
Na višim ravnicama Nequena može pasti tisuće goveda, a šume oko jezera Tiaful i Nahuel-Huapi daju velike količine vrijednoga drva. Budući da se vode rijeke Nequen, koja nije plovna, mogu lako pregraditi, u njenoj dolini su iskorištene velike površine zemlje. Dijelovi zemlje na nižim dijelovima male su komercijalne vrijednosti.
Približavanjem Kordiljerima tlo postaje plodnije, pa se između regija koje okružuju vulkan Tromen i prvog grebena Anda nalaze pogodni krajevi za uzgajanje goveda ili za neke druge poljoprivredne svrhe. Chos Malal, glavni grad teritorija, smješten je u jednoj od tih dolina. Prema zapadu nalazi se rudarska regija koja je većim dijelom neistražena, a sadrži naslage zlata, srebra, bakra i lignita. U središtu teritorija, također u susjedstvu rudarskih predjela, nalaze se doline Norquin i Las Lajas, generalni kamp argentinske vojske u Patagoniji, a na njihovim rubovima, tj. na andskim padinama smještene su šume s drvom izvrsne kakvoće. Široke se doline pojavljaju blizu rijeke Rio Malleo i jezera Huechulafquen, te rijeka Chimehuin i Vega de Chapelco blizu jezera Lacar. Ondje su smještena sela određene važnosti poput Junina de los Andes i San Martina de los Andes. Blizu njih su slavni jabučni voćnjaci za koje se pretpostavlja da su ih zasadili isusovci u 17. i 18. stoljeću. Ta regija pripada slijevu rijeke Collon Cura, najvažnije pritoke rijeke Limay. Jezero Lacar sada odnosi vode do Tihog oceana, pošto je njegov ispust bio promijenjen na zapadu, zahvaljujući prolazu koji je otvoren kroz Kordiljere.
Río Negro
mini|desno|250px|Bariloche Río Negro pokriva 203.013 km², te se prostire od Atlantika do Cordillera de los Andes sjeverno do 42° S.