Sarajevski proces ili suđenje muslimanskim intelektualcima je bio sudski proces u SFRJ koje je pokrenut 1983. Grupa intelektualaca je optužena za zločinačko udruživanje, neprijateljsko djelovanje i kontrarevoluciju po članu 114. i 136. Krivičnog zakona SFRJ. Kasnije će većina optuženih igrati značajnu ulogu u osnivanju stranke SDA te osamostaljenje Bosne i Hercegovine. Danas se, pretežno u bošnjačkim intelektualnim krugovima, ovaj proces gleda kao komunistička represija protiv slobode izražavanja.
Sud Edina Rešidović - zamjenica Okružnog tužilaštva Rizak Hadžić - sudija i predsjednik vijeća Asim Kanlić - sudija i član vijeća Izet Hadžimehmedović - sudija porotnik, Jezdimir Đorđević - član vijeća Ante Bošnjak - član vijeća Vesna Špiljak - zapisničar Advokati Rajko Danilović Sead Hadžisejdović Milosav Janjić Nenad Jovanović Fahrija Karkin Milorad Katić Nikola Muslim Orhan Nevzati Rasim Omanović Nikola Sukno
Optuženi Alija Izetbegović Omer Behmen Hasan Čengić Ismet Kasumagić Edhem Bičakčić Huso Živalj Mustafa Spahić Džemaludin Latić Derviš Đurđević Melika Salihbegović Đula Bičakčić
Uvod
Hapšenje mini|Alija Izetbegović Hapšenje Izetbegovića i ostalih nosilo je naziv operacija "Trebević" koju je sprovodila Služba državne bezbjednosti Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine (SDB SRBiH). Operacija je realizovana 23. marta 1983. Alija Izetbegović će u razgovoru s isljednikom SDB-a Alibabićem rekao da nema političke ambicije. Istakao je da smatra SK BIH kao najzaslužniji za opstanak Jugoslavije. Kasnije za vrijeme rata, Izetbegović je kazao Alibabiću da je promijenio mišljenje nakon govora Miloševića 1989.Govor Miloševića na Gazimestanu 1989., konkretan dio: "Nalazimo se i danas pred bitkama i predbitkama, koje ne moraju biti oružane mada ni takve nisu isključene", se kasnije tumači kao najava oružanog sukoba na teritoriji SFRJ. Drugi izvori navode da se radi o izazovima Markovićevih reformi na Gazimestanu.
Proces Temelj optužnice je činila Islamska deklaracija koju je Izetbegović napisao 70-tih. Deklaracija se nije odnosila na Jugoslaviju pa nije bilo moguće time dokazati kontrarevoluciju. Kreće se sa saslušavanjem svjedoka gdje SDB uzima izjave pod prisilom. Saslušani svjedoci su kasnije davali drugu verziju izjave pred sudom, gdje je uvažena samo prva. Saslušano je 59 svjedoka po prijedlogu tužilaštva a 3 po prijedlogu odbrane. Neka svjedočanja su odbačena od strane suda, neki iskazi odnosno pripremljene izjave mijenjani su više puta. Mustafa Spahić je 15. marta 1983. na sjednici Vrhovnog suda dao izjavu da je njegov iskaz iznuđen pod prijetnjom da će i sam u zatvor ako ne bude svjedočio protiv trojice prvooptuženih. Izetbegović je insistirao da suđenje bude javno žaleći se da samo odabrani mediji imaju pristup sudnici. Iz Beograda je stigla peticija gdje se tražilo oslobađanje prvooptuženih. Radilo se o akademicima Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU) gdje se tražilo pomilovanje osuđenih.
Peticija Budući da je među potpisnicima peticije, koju je organizovao Vojislav Šešelj, bio Dobrica Ćosić ovo će se kasnije koristiti kod raznih špekulacija i tumačenja. Sefer Halilović je u serijalu FTV "Generali" 2006. tvrdio da se još tada razgovaralo o podjeli Bosne i Hercegvoine. Munir Alibabić, SDB-ovac koji je isljeđivao Izetbegovića, u svojoj knjizi "Rat za BiH između SDB BiH i KOS-a JNA" navodi da je značajna činjenica da je Ćosić organizovao štampanje Islamske deklaracije i potpisivanje peticije. Muhamed Borogovac tvrdi da je Srpska akademija nauka i umjetnosti (SANU) stajala iza Izetbegovića jer je svako cijepanje SR Bosne i Hercegovine po etničkim linijama bilo u najboljem velikosrpskom interesu. "Postalo je jasno i zašto je Pozderac sudio, a Šešelj podržavao Izetbegovića. Razbijanje Bosne i Hercegovine radi navodnog formiranja male "muslimanske" državice je u najboljem velikosrpskom interesu". Borogovac smatra da je Sarajevski proces učinio Pozderce politički veoma ranjivim među muslimanima. To se odrazilo za vrijeme afere Agrokomerc kada je smijenjena Pozderčeva politička garnitura koja se borila za ravnopravnost SR BiH u jugoslovenskoj federaciji. Stav Hamdije Pozderca, koji je insistirao na sudskom postupku, smatra okrenuo je Muslimane protiv Sarajeva. Prvostepena presuda je izrekla ukupno 90 godina kazne, Izetbegovićev biograf Zehrudin Isaković tvrdi da nije razjašnjeno je li peticija doista imala utjecaja.
Presuda Alija Izetbegović, 14 godina Omer Behmen, 15 godina Hasan Čengić, 10 godina Ismet Kasumagić, 10 godina Edhem Bičakčić,7 godina Husein Živalj, 6 godina Mustafa Spahić, 5 godina Džemaludin Latić, 6 godina i 6 mjeseci Salih Behmen, 5 godina Derviš Đurđević Melika Salihbegović Đula Bičakčić
Kasnije će kazne biti smanjene i dolazi do masovnog otpuštanja zatvorenika 1988. koji su predstavljani kao žrtve komunističkog režima. Svi optuženi su, tvrdi Alibabić, naveli da nemaju političkih ambicija.
Tumačenja Muhamed Borogovac, bivši predsjednik Bosanskog kongresa smatra da je rukovodstvo SR BiH na čelu s Hamdijom Pozdercem insistiralo na sudskom postupku jer je djelovanje Izetbegovićeve grupe štetilo borbi SR BiH za većim pravima SR BiH u jugoslovenskoj federaciji. Alibabić navodi da je odbranu Izetbegovića u sarajevskom procesu organizovao Dobrica Ćosić koji je ovaj slučaj nazvao "paljevina Reichstaga" kao dar od Boga jer se ništa bolje nije moglo desiti". Uz to je masovno štampanje Islamske deklaracije organizovao upravo Ćosić. Nihad Filipović je zamjetio da se dolaskom SDA na vlast Izetbegović nikom nije svetio, ni svom isljedniku Alibabiću ni tužiteljici Rešidović. Štaviše Alibabić je kasnije obavljao visoke funkcije.
Literatura
Reference
Vanjski linkovi Proces 2. dio istraga i prvi dan u ćeliji INTERVJU DANA - Edina Rešidović BH Dani broj 90, 7. 12. 1998
Kategorija:1983. u Jugoslaviji Kategorija:1983. u Bosni i Hercegovini Kategorija:Događaji u Sarajevu Kategorija:Historija SR Bosne i Hercegovine Kategorija:Islamizam u Bosni i Hercegovini